ODNOS DRUŠTAVA I BAROVA, SVAKODNEVNICA ILI SAMO IZNIMKA?
Proučavanje međuodnosa barova i društva uvelike ovisi o tome kako ćemo i u kojem opsegu pojmiti društvo. Gledamo li na ovaj odnos funkcionalistički, možemo promatrati koje funkcije barovi imaju za društvo, odnosno, koje nam usluge oni pružaju. Fokusiramo li se na subjektivnost i osjećaje posjetitelja barova, istraživat ćemo čimbenike koje pronalazimo u okruženju barova, a koji utječu na stvaranje atmosfere ili osjećaja povezanosti s barom. Uzmemo li pak barove za odraz šire društvene zbiljnosti, oni nam mogu poslužiti kao mikro-laboratoriji za proučavanje društva, budući da predstavljaju, kako su vjerovali umjetnici ranog modernog doba, mikrokozmos društva – privilegiranu točku pristupa suvremenim običajima i napetostima (Kümin, 2007). „Bar je pravi laboratorij“ (Sabotič, 2004, 52) koji je „poput pukotine kroz koju se može ući u jedno društvo i promatrati svakodnevnicu koja nikada ne travestira, ali uvijek otkriva realnost“ (Sabotič, 2007, 225). Bar je i pozornica (Montgomery, 1997; Kümin, 2007), teatar u kojem su glumac i gledatelj jedna te ista osoba (Sabotič, 2007). No, bar u odnosu na društvenu svakodnevnicu, obrasce i hijerarhije predstavlja i iznimku (Cavan, 1966), mjesto slobode i anti-hegemonijskog potencijala (Scott, 1990 prema Kümin, 2007).
